|
|
| < | kolovoz, 2008 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
ime:Iva
prezime mi svi znaju
rođena 24.3.1993.
te trenutačno iman 15 godina
u horoskopu Ovan
živim u Šibeniku-točninje Ražine
idem u tehničku školu šibenik-1.E. arhitektonski tehničar
VOLIM:
svoje prijateje 
, obitelj, moju mjuzu, horore 
, izlaske, vikend, ludosti, planinarenje, nogomet, novce 
, i sve šta mi mami osmjeh na lice
NE VOLIM:
dosadu 
, ljude koji ogovarju 
, školu 
, i sve zbog čega moram suze livat 
Get your own Chat Box!
Ana Fantov(moja mama) najbolja prija njoj mogu sve reći i takvu osobu je teško naći 
,ona je moje rame za plakanje 
,ona je jedna pre lipa osoba (iako ona to sama sebi neće da prizna), mogla bi još puuuuuunoooo toga reći o ovoj predivnoj osobi (al neda mi se)...pusa
moja seka 
Vedrana 
lucy
Ana
marinela 
jopipa
Stojim;
na rubu mora,
na rubu neba,
na kraju svijeta,
u naručju tvom.
Moje misli;
su raskošne,
su jake,
su neumorne,
su preopterećene osjećajima ljubavi,
prema tebi.
Razmišljam;
o svijetu,
o ljubavi,
o tom dali se vrijedi živjeti,
no kad te ugledam ta misao ode.
Neznam;
što radim,
što činim,
što da učinim,
kako da ti kažem da te volim.
Gledam;
u more,
u daljinu,
u nebo,
ali najrađe u tvoje oči.
Moji osječaji;
se nadgurivaju,
se jačaju,
se toliko izmješaju ,
da neznam ni sama što osjećam,
zato mi je jedan osjećaj siguran,
LJUBAV.
Zašto mi to radiš,
kad znaš da nisam tvoja,
jer imaš drugu.
Zašto mi karadeš vrijeme,
kad znaš da bi trebao biti s drugom.
Zašto me toliko voliš,
kad znaš da bi trebao volit drugu.
Zašto me ne ostaviš na miru,
kad znaš da nisi moj.
Zašto me ne pustiš da odem,
kad znaš da tugujem,
jer te ja nemam.
Bez ijedne riječi lutam ovim jadnim i razbojničkim svijetom,
koji nema početka,
a kamoli kraja.
Izgleda kao da se vrtim u krugu,
da ništa ne postižem mukotrpno trudeći se.
Shvatim da ne vrijedi
truditi se,
da ne vrijedi truditi se za moje sutrašnje dobro.
Stanem!
Mislima već dolutala...
I čekam,čekam da se nešto dogodi,
nešto neočekivano i ljepo.
Da nezaboravim da život ima smisla,
da ima nade,
da se vrijedi živjeti.
Ja neznam što ću sa sobom,
neznam kamo idem,
neznam što govorim,
neznam što mislim.
Jednostavno se gubim sama u sebi.
Sve sam zaboravila,zaboravila sam se smijati,
zaboravila sam plakati,
zaboravila sam govoriti.
Ovaj osjećaj što buji u meni, želi vani. Vani iz moje zaljubljene duše. Vani, iz ovog smrtnog tijela, koje sam prokleta, da ga nosim u ovom jadnom i besmislenom svijetu. Vani na svijetlo dana i tamu noći. Želi vani, van iz mene. Želi da rečem ono neizrecivo. Te dvije neizrecive riječi, koje ispune osobu emocijama, tako žarkim i strastvenim, da se svaka osoba rastopi. Te dvije riječi za kojim svaka osoba traži, ali rijetki se nađu, kojima je to rečeno istinski. Te dvije riječi, koje mi stoje na vrhu jezika, koje neželim izustiti, iz straha da se ne prestrašiš, te da me ostaviš. Te dvije riječi, koje želim da i ti meni dodjeliš. Koje želim da čujem iz tvojih usana, koje me tako nježno, ali strastveno ljube. Želim da te dvije riječi dodjelimo jedno drugom. Da oboje izrečemo tu čežnju, koja odavna se skriva na dnu tvoga i moga srca, na dnu tvojih i mojih osječaja. Te dvije riječi, koje toliko puno znače. Te dvije riječi. Te dvije male, jednostavne riječi, želim da ti dodjelim sada, ovaj tren, na ovom mjestu, gdje god to bilo. Te dvije riječi, kome još nikome nisam izrekla, nemogu više da držim za zube. Jednostavno rečeno: "Volim te!"
Otkad znam za sebe
i otkad sam ljubav kao čin između dvoje ljudi spoznala
maštala sam o čovjeku – muškarcu koji će me razumjeti,
željeti iste stvari koje želim i ja…..
i uživati u njima…..
Ležati jedno pored drugog u toplini velikog mekog kreveta,
dok negdje svira neka muzika meka i tiha
ležati tako tihi i bliski…
gledati se i šaputati….
razumjet ćemo se pogledom…..
dodirnut ćeš me onako – kao usput dok ti tiho govorim
nježno….
samo jagodicama prstiju.
Dodirivat ćeš moje lice usne.
prelaziti vrhovima prstiju preko obrva,
kliziti lagano prema vratu do ramena.
Polako i iskonski svakim djelićem mojeg tijela
upoznat ćeš me dodirom
Samo ovlaš ćemo se ljubiti
a vrhovi naših prstiju će tijelima kliziti
osjećaš li nježnost kako struji između nas
i vrijeme stoji ……..
postoji samo nježnost
BLISKOST
toplina
i nas dvoje
sa željom da dijelim ovaj trenutak prisnosti
nerazdijeljenosti.
Zatvorimo oči….
pusti da dodiri sami pričaju
što volimo….
što želimo…
samo zatvori oči….
I u tom upoznavanju….
riječima i dodirima,
pronaći ću nešto
nešto što ću zauvijek pamtiti,
i nositi u sebi
ma gdje bila i kuda me živo odnese.
Gledaj me………..
gledaj me dugo……
pogledom miluj svaki djelić mojeg tijela
osjećaš li koliko te svojim osjećam
Bože moj….
toliko bliskosti i topline
I ne zamjeri što se crvenim,
pogled obaram,
samo sam sretna
a taj osjećaj želim zauvijek urezati u sjećanje.
I ako poželiš jednom iz mojeg života otići
zanesen nekim daljinama novim i izazovima jačim…
neću žaliti,
jer spoznah ljepotu i bliskost dvoje ljudi
koji istinski žele biti jedno uz drugo pa i ako ne traje vječno
bit ću jaka,
hrabra,
sigurna
i svjesna sebe
i u tom primanju i davanju znam
znam da sam učinila sve za tebe
i neću žaliti
jer smo spoznali što je ljubav
jer smo spoznali da je ljubav nešto što se daje
ali i prima,
lijepo je dok traje
bez prisile i primoravanja
slobodni i sa slobodom izbora.
A sada dušo moja….
daj mi svoje rame da se naslonim na njega
pripijena uz tvoje tijelo,
dok tvoja zaštitnička ruka
leži negdje na boku mome
pusti da ležim tako uz tebe
barem stoljeće jedno……
Kako da opišem taj osjećaj,
što ga dijelim s tobom.
Kako da opišem tvoj osmijeh,
što ga vidim,kad te ugledam.
Kako da opišem tvoj pogled,
što mi pokloniš prije rastanka.
Kako da opišem poljubac tvoj,
što mi daš,bez da te zamolim.
Kako,kako i kako da ti kažem:
"Volim te!"
Šta je ovo s ovim životom.Svi se svađaju,deru jedni na druge.Da li je ovaj svijet poludija.Zar nema nade za jedan bezopasan život pun sreće i ljubavi.Vjerovatno ga ima samo u bajkama.Zašto bajke ne postanu stvarnost.Ili su samo iluzija u ovom prokletom svijetu u kojem svi nose maske sreće,dok se tuga i jad ocrtavaju na licu skrivajući se iza te prividne maske.Zar tako lako zaboravljamo jedni na druge ili smo samo zauzeti misleći samo na sebe i na nikoga drugog.Zar smo prokleti nositi tu masku samo zato,da nebi drugi otkrili našu slabu točku.Zašto ne mogu dvije osobe uživat u onome što su i tko su.I jednostavno biti sretni što imaju jedno drugo.Zašto ne budu zadovoljni s time što imaju ili čekaju u nadi da će doći nešto bolje.Neznam i ne želim znati.Jer nema više smisla klati misli o tome:"Kako bi bilo da sam..." Čovječe jednostavno uživaj u onome što imaš, i što jesi.bez ikakve predođbe što će biti sutra ili što je bilo jučer,samo uživaj sada i ovdje,bez ikakve misli jednostavno uživaj.Jer kasnije možda nećeš više moći.
Neznam što ću sa sobom,
neznam kamo idem,
neznam što govorim,
neznam što mislim.
Sve sam zaboravila,
zaboravila sam se smijati,
zaboravila sam plakati,
zaboravila sam govoriti.
Jednostavno se gubim sama u sebi.
Gledam te,
umirajuć sama u sebi,
jer voliš drugu.
Gledam te,
kako stojiš s drugom,
kako je nježno pogledima maziš i voljeno dodiruješ.
Gledam vas,
kako zagrljeni stojite,
sretni što ste našli jedni drugo.
Gledam je,
i krivo mi je,
jer je ona dobila ono što želim ja.
Gledam te,
da te nezaboravim, kad odem,
da nezaboravim tvoje poglede koje si njoj darovao.
Pogledam te još zadnji put, pa odem,
umirajući sama u sebi,
jer nevoliš mene, nego voliš drugu.
